50.obljetnica prvih diplomanata Instituta za crkvenu glazbu

UZ 50. OBLJETNICU PRVIH DIPLOMANATA INSTITUTA ZA CRKVENU GLAZBU
(1967.-2017.)

vestito lungo nero DJETINJE LICE INSTITUTA ZA CRKVENU GLAZBU I GLAS PRIJE POLA STOLJEĆA ZAPOČETE POVIJESTI

abiti griffati on line „Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg, dok me bude, Bogu svom ću pjevati.“ (Ps 146, 2)

 

IMAG7654Tiho i samozatajno, kao i prije pola stoljeća, u kapeli Presvetoga Srca Isusova u Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu, uoči njezine svetkovine, o pedesetoj obljetnici prvih diplomanata Instituta za crkvenu glazbu, okupio se prvi naraštaj diplomiranih crkvenih glazbenica na euharistijskom slavlju 20. lipnja 2017.g., koje je predslavio mons. dr. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, uz koncelebraciju mr. art. Miroslava Martinjaka, profesora i od 1996. do 2012.g., predstojnika Instituta za crkvenu glazbu ‘Albe Vidaković’ Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te mons. mr. Anđelka Košćaka, rektora Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Božja je Providnost odabrala bremenito vrijeme komunističkoga bezbožnog sustava, u koje je, po svećeniku, skladatelju, dirigentu, muzikologu i pedagogu Albi Vidakoviću (Subotica, 2. listopada 1914.- Zagreb, 18.travnja 1964.), utemeljitelju Instituta za crkvenu glazbu, posijala sjeme koje je tiho, samozatajno i ponizno desetljećima djelovalo i raslo služeći i njegujući crkvenu i liturgijsku glazbu. Od samoga mo. Albe Vidakovića odabrani naraštaj, koji je upravo u lipnju 1967. polagao završne ispite i diplomirao crkvenu glazbu, činilo je 15 studenata, koji su još 1963. odabrani između 49 prijavljenih i 25 na studij primljenih kandidata: trinaest časnih sestara, deset kandidatica, jedan franjevac trećoredac i jedna laikinja. Upravo laikinja, prof. Josipa Polić, potaknula je obilježavanje obljetnice i okupljanje prvog naraštaja diplomiranih crkvenih glazbenika, koji je tijekom pola stoljeća djelovanja diljem Crkve u Hrvata u Domovini i svijetu, ostavio duboki trag. U bogoslovskoj kapeli, u kojoj su prije i više od pedeset godina redovito molile, pjevale, svirale i slavile euharistiju, okupile su se s. Rahela Dolovski, s. Svjetlana Paljušević, s. Dobrila Pantelić, s. Cecilija Pleša gđa Josipa Polić, s. Mirabilis Rittgasser, s. Blandina Vešligaj, s. Irena Štimac, a slavljenicama su se pridružili glazbenici, gosti i prijatelji prof. s. Imakulata Malinka,  prof. s. Slavka Sente, s. Željka Čeko, s. Bernarda Župić i s. Cecilija Milković. Zbog nemogućnosti dolaska, izostali su s. Aurelina Kutleša,  dr. fra Izak Špralja i Elza Rapp. U prigodnome pozdravu, slavljenice su zahvalile su biskupu dr. Ivanu Šašku, mo. Miroslavu Martinjaku i mons. Anđelki Košćaku, i bogoslovima Ivanu Kuzmiću i Luki Tufekoviću.

Biranim i nadahnutim riječima, biskup dr. Ivan Šaško izrazio je čestitku Jubilarkama: ‘ viên uống tăng vòng 1 (…) u molitvenome raspjevanom zajedništvu (…) Osjećam nedostatnost te čestitke i zato ju izričem u poniznosti pred prvim naraštajem diplomiranih crkvenih glazbenica Instituta za crkvenu glazbu (…) zbog činjenice da te godine još nisam napunio prvu godinu života na zemlji, dok ste vi diplomirale. Zatim i zbog toga što se osjećam baštinikom vaših nastojanja i koraka kojima je tada bilo teško naslutiti ciljeve. Vi ste djetinje lice Instituta, lice i glas započete povijesti koja traje više od pola stoljeća.’ Biskup dr. Ivan Šaško lijepo je primijetio  kako se na svečanome euharistijskom slavlju u kapeli okupilo malo jubilarki, no da u nju ne bi mogli stati svi oni s kojima su tijekom pedeset godina surađivale, prenosile im i u njih utkale svoje znanje, umijeće i ljubav prema crkvenoj i liturgijskoj glazbi. U svojoj je homiliji biskup Ivan Šaško povezavši i tumačeći govor o ljubavi i skladu; skladati, ugoditi i usklađivati svoje misli, riječi i djela s Božjom voljom, istaknuo: xtrasize heureka par söker par i Hedemora Lijepo je Gospodin posložio da na vaš jubilej čujemo završetak predivnoga petoga poglavlja Evanđelja po Mateju, koje započinje Blaženstvima, a završava Isusovom rečenicom: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.

Uz to sam Evanđelje i psalam od dana stavio onaj dio Poslanice Efežanima (Ef 5, 15-20) u kojemu je izravan poticaj na povezivanje kršćanskoga života i glazbe, to jest pjevanja: dakle, puno šire od liturgijskoga pjevanja, jer se tiče cjelokupnoga nasljedovanja Krista.’, te dodao: ‘ Znamo da sličan poticaj postoji još u Poslanici Kološanima, gdje se također povezuje objava Božje Riječi, mudrost, pjevanje i davanje hvale Bogu: „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!“ (Kol 3, 16-17)

Tu se otkriva ona novost nove pjesme koja je zapravo Isus u ljepoti i zahtjevnosti Radosne vijesti koju se može živjeti samo milosnim darom. Sveti Augustin tumači izraz ‘nova pjesma’ tako da ga promatra u svjetlu Isusovih riječi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge.“ (Iv 13, 34)‘. Posebno je dojmljivo biskup Šaško opisao i povezao poruku, poziv i zapovijed iz Evanđelja: Ljubite neprijatelje.: To je srž, jezgra Evanđelja, ali i ‘tvrda hrana’ te na stanovit način sablazan Evanđelja. Ona posebno odjekuje u spomenu na vrijeme komunističkoga režima, izvanjskih nesloboda i neprijateljstava koje ste višestruko osjetile u svome životu. Postoje neprijateljstva koja ostavljaju razne nutarnje rane. Kako shvatiti tu zapovijed? Najprije se dobro prisjetiti da u govoru o ljubavi nailazimo na nekoliko razina, o kojima je pisao i papa Benedikt u svojoj enciklici Bog je ljubav.‘ Biskup je, na tragu trostrukoga govora o ljubavi: eros, filia, agape, promišljeno progovorio i o tri ‘vrste’ glazbe, istaknuvši njihove nosive naglaske, iz kojih ističemo: ‘Treća je razina analogna ljubavi opisanoj riječju agape. To je glazba ispunjena Duhom Svetim. To je glazba Crkve, a u njoj najodličnije mjesto ima liturgijska glazba.

Ona nosi sa sobom snagu ljudskosti i gorljivosti o kojoj govori eros.

Ona ima sastavnice koje povezuju u zajedništvo, ali njoj zadnji kriterij nije čovjek, niti njegova osjećajnost, niti isključivo estetika, nego otajstvo, Bog koji se objavljuje i koji nam je darovao svoju Riječ i Crkvu.

Njegova ljubav pokreće našu ljubav i glazbu te ljubavi, darovanu, nesebičnu, služiteljsku, poniznu, vedru i zahvalnu. Glazba te ljubavi mora imati estetsku vrijednost, jer komunicira otajstvo koje nije banalno, ali vrijednost koja je u svojoj istinitosti svima prisna, jer smo stvoreni sa svojim čežnjama, osjećajima i usmjerenosti prema ljepoti, istini i dobru. Ta je glazba takva jer nas odgaja, poučava, daje nam živjeti iskustvo neizrecivosti koju jedino ljubav preriče. Studirati crkvenu glazbu znači željeti uskladiti se s govorom Crkve; naučiti jedan njezin važan jezik kojim se daruje Otajstvo. Veličina vašega upisa je u pristanku i prihvaćanju Božje volje, u služenju vjerničkim zajednicama, u služenju u Crkvi koja je Kristovo tijelo.  Glazbu kao glazbu, kao eros i filiju može se naučiti drugdje i imati glazbenu karijeru, ali govoriti jezikom Kristove ljubavi znači odreći se sebe, služiti drugima, voljeti bez slave i uzvrata, ulazeći kroz vrata vječnosti.’ Povezujući blagoslovljeno vrijeme hoda u novosti života Druge Sinode zagrebačke nadbiskupije, biskup dr. Ivan Šaško je zaključio: ‘Zato ste upisujući taj studij zapravo molile psalamske riječi: „Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg, dok me bude, Bogu svom ću pjevati.“ (Ps 146, 2) Hvala vam za to.’

     

Pomno i uzorno odabrano, pripremljeno, ali i izvedeno liturgijsko pjevanje i sviranje u izvedbi Jubilarki, činile su skladbe skladatelja/profesora Instituta za crkvenu glazbu:
Ulazna Pjevajte, Gospodu pjesmu novu, Ps 96 Mato Lešćan,
Ordinarium missae: Misa u C-duru Albe Vidaković
Otpjevni psalam: Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar Mato Lešćan
Ps 118, napjev Anđelko Klobučar
Pjesma prije Evanđelja: Aleluja, Anđelko Milanović
Evanđeoski redak, VIII t.

Ovo je dan što ga učini Gospodin:

kličimo i radujmo se njemu!
Molitva vjernika,  pjevani zaziv: Usliši, usliši, usliši, Bože, prošnje naše.
Darovna: Laetamini in Domino Fr. Angelo (Anđelko Klobučar)
Pričesna: Na Isusov se spomen sam, gregorijanski koral
Nakon pričesti: O hostijo spasonosna, Anđelko Klobučar
Tebe Boga hvalimo
Završna pjesma: Zdravo, Majko Djevice, Albe Vidaković

Na orguljama je svirala s. Svjetlana Paljušević, a dirigirala s. Ceclija Pleša. Dirljiva je bila izvedba troglasnog moteta Laetamini in Domino (Radujmo se u Gospodinu), skladbe potpisane pseudonimom ‘Fr. Angelo’ koje, osim što otkriva teret vremena u kojemu je nastala, otkriva i ime velikoga hrvatskog skladatelja i orguljaša i pedagoga, akademika Anđelka Klobučara (Zagreb, 11.srpnja 1931. – 7. kolovoza 2016.).
Tijekom misnoga slavlja u molitvi vjernika slavljenice su molile i za svoje pokojne profesore:

vlč. Albu Vidakovića, o. Anđelka Milanovića, Matu Lešćana, Đuru Tomašića, Tomislava Talana, Anđelka Klobučara;
tajnike: vlč. Branka Birta i vlč. Josipa Korpara,
za pokojne sestre profesorice:

Angelinu Subašić, s. Milenu Bebić, s. Mercedes Visković, s. Anđelu Rukavinu, s. Jelisavu Kirin, s. Margaretu Ćuk, s. Klaru Dugić (tajnica), za sve one koji su zdušno pomagali u njihovoj glazbenoj formaciji, kao i za svoje preminule kolegice: Piju Sorić, s. Stanislavu Vunić, s. Anđelu Samardžić i s. Akvinu Keržić

Prvi naraštaj diplomanata Instituta za crkvenu glazbu 1967. činili su:

Rahela Dolovski (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog), Aurelina Kutleša (Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog), Paška Paljušević, s. Svjetlana (Družba Milosrdnih sestara svetog Križa), Dobrila Pantelić (franjevka sarajevske provincije), Dragica Pleša, s. Cecilija (Družba sestara Naše Gospe), Josipa Polić (laikinja), Elza Rapp (kandidatica sestara Služavki Malog Isusa), Marija Rittgasser, s. Mirabilis (Družba Milorsdnih sestara svetog Križa), Izak Špralja (franjevac trećoredac glagoljaš), Irena Štimac (karmelićanka Božanskog Srca Isusova), Anđelka Vešligaj, s. Blandina (Družba sestara Naše Gospe), + S. Pia Sorić (Družba Kćeri Milosrđa), + s. Stanislava Vunić (Družba sestara franjevki od Bezgrješne, Šibenik), + s. Anđela Samardžić  (Družba sestara milosrdnica Svetog Vinka Paulskog), + s. Akvina Keržić (Družba sestara Naše Gospe, Ljubljana).

Nakon euharistijskoga slavlja, u radosnom ozračju i zajedničkom druženju na prigodnom domjenku, slavljenice su svjedočile o pojedinostima i nepoznatim događajima iz prvih godina nastajanja Instituta, te ih je biskup dr. Ivan Šaško zamolio da trajno zabilježe svoja sjećanja iz toga vremena. Prve diplomantice Instituta za crkvenu glazbu potom su otišle na Mirogoj te se pomolile i na taj način zahvalile svojim učiteljima, profesorima i kolegama: s. Mercedes Visković, prof., s. Angeline Subašić, prof., grobovi sestara milosrdnica s. Margarete Ćuk, prof.  i s. Jelisave Kirin, prof., grobovi sestara sv. Križa, prof. s. Milenu Bebić, Jordana Kuničića, dekana-dominikanca, prof., Anđelka Klobučara, prof.,  te prečasnog Branka Birta, tajnika.

Zahvalni Bogu za ovaj povijesni naraštaj, ‘djetinje lice i glas Instituta’, s biskupom dr. Ivanom Šaškom molimo da i novi naraštaji, upisujući studij crkvene glazbe, mole psalamske riječi: „Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg, dok me bude, Bogu svom ću pjevati.“ (Ps 146, 2), te da ‘…to nastave živjeti u našoj Crkvi i u sadašnjim prilikama traženja onoga što Duh, u raznim previranjima, govori našoj Crkvi glede liturgijske glazbe.’

Priredila: Eva Kirchmayer Bilić