rujan, 2008.

NOTACIJA GREGORIJANSKOG PJEVANJA

Prvi gregorijanski kodeksi imaju iznad teksta znakove (neume) koji su u stvari adiastematska notacija. Ti znakovi ne pokazuju točno intervale ali su bitni za iščitavanje interpretacije gregorijanske melodije.

Danas se toj adiastematskoj  notaciji prilazi vrlo studiozno kako bi se otkrilo što vjernije izvođenje. Obnova gregorijanskog pjevanja pokrenuta u XIX. st. krenula je upravo od starih kodeksa koji posjeduju adiastematsku notaciju i na temelju njih pokušalo se dešifrirati gregorijansku melodiju u njenom orginalnom obliku.

Teorije o nastanku prvih neuma

Poznato je da do IX. stoljeća nemamo nikakvih notnih rukopisa, pa je najvjerojatnija pretpostavka da do tada nije bilo ni notnog pisma. Već smo spominjali  Izidora Seviljskog koji u VII. stoljeću  svjedoči da nema nikakve notacije već se sve uči napamet. Usmena predaja imala je posebnu vrijednost i njoj je dano jedino povjerenje glede vjerodostojnosti onoga što se prenosi. Potreba notacije ili notnog pisma niknula je iz dva razloga.

Prvi i najvažniji razlog sigurno je bio praktične naravi, a to je nemogućnost da se cijeli glazbeni repertorij, koji se stalno povećavao, nauči napamet.

Drugi, ne manje važan razlog, jest potreba poučavanja pjevanja i glazbe, a bez određenoga notnog pisma to nije bilo lako. Izum i nastanak notnog pisma teško je povijesno razriješiti, jer nedostaju dokumenti koji bi posvjedočili gdje, kada i kako je niknula prva notacija. Kodeksi otkriveni u IX. stoljeću već imaju lijepo oblikovane neume u višestrukim oblicima, dakle njihovo počelo mora biti starije. Muzikolozi su postavljali određene teorije i hipoteze da bi rasvijetlili taj problem.

1.    Prva teorija, koju zastupa muzikolog Fetis (1784.-1871.), tvrdi da su neume proizašle iz ekfonskih  bizantinskih znakova u IV. stoljeću. Ta notacija navodno se dodavala liturgijskom tekstu da bi se lakše pjevao. S povijesnoga gledišta ta teorija nije prihvaćena jer se ne poklapa s kronološkim redom u razvoju notacije. Ako postoji u IV. stoljeću zašto se počinje širiti tek u IX. i X. stoljeću, kad neumatska notacija već ima svoju povijest?

2.    Druga teorija tvrdi da se latinska neumatika razvila od hebrejskog sustava znakova, koji su se upotrebljavali kao neka vrsta mnemotehničkih  pomagala za pamćenje. Ti su se znakovi nalazili u židovskim liturgijskim knjigama, a neki su vrlo slični neumatskome notnom pismu. Međutim, ni ta teorija ne zadovoljava, jer su ti znakovi više neka vrsta stenografije nego notacije.

3.    Treću teoriju zastupa C. E. de Coussmaker (1852.), koji tvrdi da su od latinskih naglasaka  (acutus, gravis, circumflexus i anticircumflexus) nastale prve neume. Ova je teorija opće prihvaćena i najuvjerljivija.