GREGORIJANSKA KOMPOZICIJA

ožujak - lipanj, 2009.

Da bismo shvatili duh gregorijanskog skladanja i cjelokupnu estetiku nije dovoljno znati samo note kojima je melodija zapisana već prije svega treba poznavati cjelokupnu pozadinu nastanka dotične skladbe, njezinu liturgijsku pozadinu, tekstualnu dimenziju koja je presudna u gregorijanici, jer se radi o biblijskom tekstu koji je Božja riječ upućena čovjeku bilo preko psalma, hvalospjeva, redaka iz knjiga Starog ili Novog Zavjeta. Gregorijanski skladatelj je prije svega bio zaokupljen tekstom kojega je meditirao i na taj način otkrivao bitnu poruku koju tada pretače u melodijsko talasanje prilagođeno baš tom biblijskom fragmentu i toj poruci.  On ne poseže za nekim izvanrednim glazbenim efektima već se služi samo melodijskim izričajem bilo recitativnog karaktera, bilo silabičkim, neumatskim ili melizmatičkim melodiziranjem i u ovom posljednjem daje oduška glazbi i melodijskim ukrašavanjima dotičnog vokala i na taj način stvara glazbenu jeku kojom želi dočarati zanos duše koja je u kontemplativnom odnosu s Božjom riječi i Božjom blizinom. Osnovna namjera gregorijanskog skladatelja jest poruka vjere i stvaranje ambijenta molitve koja se može pretvoriti u hvaljenje, zahvaljivanje, klicanje ili skrušenu prošnju. Njemu nije namjera stvoriti trenutke ugodnosti, probuditi bilo kakve osjećaje nego protumačiti glazbenom melodijom dotični biblijski tekst i dati mu upečatljiv značaj koji će kod slušatelja izazvati osjećaje primjerene vjerskim spoznajama i udaljiti ih od svakodnevice, a približiti ih Gospodu u sabranosti i molitvi.

Razumijevanje gregorijanske glazbene estetike i glazbenog stila proizlazi od razumijevanja biblijske riječi, konkretnog blagdana i svetkovine.